Ćao svima,

Berlina 2008
Moje ime je Veroljub Zmijanac, rodio sam se i živim u beogradskom naselju Lekino brdo. Upravo završavam Fakultet Organizacionih Nauka, smer Informacioni Sistemi, a bavim se najviše programiranjem u programskom jeziku C#. Faks sam malo otegao jer sam pored jednogodišnjeg iskustva u jednoj američkoj softverskoj kompaniji bio i 4 meseca u Štutgartu gde sam radio u BOSCH GmbH kao praktikant. No, još jedan ispit na faksu i diplomski pa ćemo videti šta dalje…
Inače, već sam mator, imam 26 godina (rođen sam 7.1.1983.) i tokom svih ovih godina sam se bavio različitim sportovima. Otac kaže da me je sport spasao od astme, od koje bolujem od 3-4 razereda osnovne, zato što sam naučio da se borim protiv bolesti i da ne odsutajem kada je teško. Majka, kao i svaka majka, bi me sigurno vezala za krevet i kljukala pumpicama. No, to nije rešenje. Sećam se da sam jednom imao baš gadan napad kad sam mislio da ću umreti, a tih par godina osnovne škole sam svake godine posećivao Dragiše Mišovića. Poslednji put kad su zujali avioni i NATO nad Beogadom. Trenutno s vremena na vreme uzimam Ventolin, recimo da jednom u tri meseca imam poteškoće. Nisam na preventivi.
Elem bavio sam se fudbalom (oko 5 godina) i igrao sam za petliće i pionire Obilića kada smo igrali prvu ligu sa Crvenom Zvezdom i Partizanom. Ponekad pomislim da je šteta što sam napustio fudbal jer bi sad bio sigurno milioner, ali onda ni vi ne biste čitali prvi sajt na srpskom jeziku o astmi :) U to vreme, od V do VIII razreda OŠ Janko Veselinović sam se pored fudbala, bavio karateom i streljaštvom i to u SK Partizan, pucajući iz standardne vazdušne puške. Moj najbojli rezultat beše 170 ili 180. I za to kažu da sam bio dobar, ali im nisam verovao.

Zima 2009 / 2010
Najveća ljubav i oko 9 godina svog života proveo sam na karateu kod Bunde Liviusa, prvo u KK As a onda i u Partizanu. Karate, a posebno kate koje sam radio preporučujem svima, jer je to plemenita disciplina razvoja i tela i duha. Odvedite klinca na karate, a što je super možete i vi početi da trenirate sa njim. Mislim da je karate odličan sport i pravi odnos između uloženog vremena i novca i pomoći u borbi protiv astmme, razvoja ličnosti i kvaliteta ljudi koje ćete upoznati. Topla preporuka, i ako danas to više nije tako popularan sport.
Svima drugima, matorima (ništa negativno) preporučujem trčanje. To je moja trenutna strast, iako me kolena zezaju. O trčanju možete dosta toga pročitati na sajtu i mislim da je to sport budućnosti u Srbiji. Pored trčanja jednom nedeljno igram skvoš.
Eto toliko za sada, ukoliko imate neko pitanje, preporuku za unapređenje sajta, reči hvale ili ponudu slobodno me kontaktirajte. Evo i moje online biografije – Veroljub Zmijanac
Veliki pozdrav!!!